Ove godine navršava se 35 godina od vremena kada je Narodni odbor opštine Èukarica na XLI sednici opštinskog veæa i XLIV sednici veæa proizvodjaèa , a na osnovu èl. 113, 114 i 115 Opšteg zakona o školstvu doneo rešenje kojim se osniva Mašinski školski centar " Radoje Dakiæ " kao samostalna prosvetna ustanova.
        Put i život MŠC " Radoje Dakiæ "-a nerazdvojno su isprepletani sa društveno istorijskom situacijom Srbije , taènije sa potrebama Beograda ili još uže industrijskog centra Rakovice. U vreme kada je Narodni odbor Opštine Èukarica 28.03.1963. g. doneo odluku o nastanku ove škole , na ovom podruèju je egzistiralo više škola istog ili sliènog obrazovnog profila ,te je stvorena povoljna podloga da se u sastav centra spoje dve škole : Tehnièka škola " Radoje Dakiæ " i Metalopreradjivaèka škola sa praktiènom obukom " Radoje Dakiæ ". Na taj naèin stvoren je jak centar koji æe u to vreme imati dva odseka i obrazovaæe :

         1. Mašinske tehnièare iz redova omladine i odraslih i
         2. Kvalifikovane radnike iz redova omladine , a po potrebi i zahtevima privrednih organizacija Centar æe moæi da formira i druge oblike struènog obrazovanja.

Robotciari

        MŠC " Radoje Dakiæ " je otpoèeo svoj život školske 1963/64.g. Struèni kadar škole je brojao oko pedeset zaposlenih, a u prvu godinu naša škola æe upisati 364 uèenika. Veæ 1.11.1963.g. dve škole se ukidaju kao samostalne ustanove , i škola poèinje svoj pravi život. Svake godine Centar je upisivoa sve više djaka, ali je i sve bolje opremao, osavremenjivao svoje kabinete, i obogaæivao oblike struènog obrazovanja, te je u tom cilju našem Centru pripojena , 1.10.1965.g. " Metalopreradjivaèka škola 21. maj ", a 1966.g. je izgradjena, opremljena i spremna za praktièno usavršavanje mladih ljudi Radionica, koja je i danas na istom prostoru egzistira.
        Na èelu ovako formiranog centra bio je Miroslav Katel, prvi direktor škole. Iz ove škole izašlo je mnogo mladih ljudi koji su svoj put nastavili na Mašinskom fakultetu, ili su svoje znanje utkali u našu Industriju kao kvalifikovani radnici. Školske 1967/68.g. izašlo je i jedno odeljenje uèenika iz Nesvrstanih zemalja, (iz nekoliko afrièkih zemalja), koji su se èetiri godine školovali i usavršavali u našem Školskom centru.
        Znaèajne rezultate škola je postizala na mnogobrojnim takmièenjima iz oblasti mašinstva, te je godinama bila domaæin takmièenja , na kojima su uèenici naše škole osvajali zavidne rezultate i plasman za dalja takmièenja.
        Godine su prolazile , škola se dogradjivala , jer je trebalo udovoljiti potrebama mladih ljudi koji su želeli obrazovanje iz oblasti mašinstva. Napredak u nauci, uvodjenje raèunara kao jednog od osnovnih sredstava komuniciranja nisu mogli da zaobidju ni ovu školu , te je u tom smislu škola morala da obogati , da proširi svoje obrazovne profile i tako krajem osamdesetih u našoj školi se formira smer :
TEHNIÈAR ZA ROBOTIKU I FLEKSIBILNE PROIZVODNE SISTEME, a poèetkom devedesetih škola upisuje i dva odeljenja TEHNIÈARA NUMERIÈKI UPRAVLJANIH MAŠINA.
        Kasnije se škola proširila i na elektro struku, (koja je nekad i postojala u njenom zaèetku). Samo ove školske godine u našoj školi je uèilo 1380 uèenika , raporedjenih u 46 odeljenja. U školi radi 133 radnika, od kojih je 103 nastavno osoblje. U obavljanju profesionalne prakse škola saradjuje sa veæim brojem društvenih organizacija koje imaju veliko razumevanje za potrebe naše škole , te su u smislu naši struèni kabineti veoma dobro opremljeni. Opštem uspehu škole doprinela su i priznanja na opštinskim , regionalnim i republièkim takmièenjima.

Robotciari

        Na kraju reba istaæi da ova škola ima ambicije da i dalje ostane u prvim redovima svih Mašinskih škola u Srbiji. U tome æe nam sigurno pomoæi i VI republièko takmièenje Mašinskih škola Srbije koje æe se 21. i 22.maja.1998.g. organizovati u našoj školi.