159 godina
Odluka o osnivanju gimnazije doneta je 18. juna 1839. godine u Beogradu.
Postala je uskoro najvaznija srednja skola u Srbiji. U to vreme nalazila
se u kuci Nikole Selakovica u Ulici Jug-Bogdanovoj 26 i imala je samo dva razreda,
a zatim je svake sledece godine stvaran jos po jedan, da bi skolske 1842/43.
godine dobila i poslednji peti razred i tako postala potpuna gimnazija.
Njeni prvi profesori bili su Vasilije Berar i Mihajlo Popovic. Berar
je iste godine postavljen i za njenog prvog upravitelja. Zvanje direktora
uvedeno je tek 1853. godine...
Skolskim zakonom od 1844. godine u Gimnaziju je uveden i sesti razred
da bi se nasa skola izjednacila u rangu sa gimnazijama u inostranstvu.
U to vreme Gimnazija je dobila svoju biblioteku i prve knjige...
19. decembra 1846. godine upraviteljstvo Gimnazije zamolilo je Popeciteljstvo
prosvestenija da ga izvesti "da lse klecanje i drugi vidovi telesne kazne,
osim boja s prutom, u Gimnaziji upotrebiti mogu", a povod ovom pitanju
bio je u tome sto su profesori kaznjavali ucenike klecanjem, mada ova kazna
u zvanicnim propisima nije izricito pomenuta. U svome odgovoru 15. januara
1847. god. Popeciteljstvo prosvestenija je istaklo da "dozvoljava da profesori
Gimnazije mogu i ovu kaznu upraznjavati, no tako, da ista ne prevazidje
vise od jedne cetvrti sata"
Sedmorazredna gimnazija (1853/54) zapocinje svoj rad u ulici kralja
Petra br. 4, u kojoj je Gimnazija bila smestena od 1847 - 1863. i od 1899
- 1905. godine. U Gimnaziji su se tada ucili mnogi predmeti, ali je teziste
bilo na stranim jezicima. Ucilo se pet stranih jezika: staroslovenski,
nemacki, francuski, latinski i grckojelinski.
Marta 1868. godine odobreno je osnivanje djacke druzine "Srpska Nada",
kasnije nazvane "Nada". Bila je to prva gimnazijska djacka druzina i prvo
aktivno ucesce ucenika u politici. Kada se pojavio socijalisticki pokret Svetozara Markovica
djaci Prve beogradske gimnazije su mu pristupili, sto je izazvalo poznatu
djacku bunu 1871. godine
Sve do 1880. u nasu gimnaziju nije mogla da se upise ni jedna ucenica
, jer se smatralo da otvaranjem 1863. "Vise zenske skole"nema potrebe da
se zenska omladina upisuje u gimnaziju. Prva redovna ucenica bila je Leposava
Boskovic, rodjaka Jovana Boskovica, ranijeg profesora nase gimnazije
Gimnazija je dobila osmi razred 1891/92. skolske godine. Ubrzo posle
toga pristalice klasicizma postepeno formiraju "klasicno humanisticku
gimnaziju", pa su u Prvoj beogradskoj gimnaziji postojala dva usmerenja:
klasicni i realni...
U periodu od 1914. - 1919. Skola nije radila, a zgrada je sluzila
kao bolnica...
Posle I Svetskog rata skola menja naziv u " Prva muska realna gimnazija
u Beogradu", da bi se razlikovala od zenskih gimnazija. Posle 100 godina
rada skole najzad je bila zavrsena nova zgrada za potrebe nase skole pored
crkve Aleksandra Nevskog, u Dusanovoj ulici, gde se nalazi i danas
6. aprila 1941. skola je bombardovana. Okupaciona vojska je pretvorila
skolu u kasarnu i unistila je skolske stvari. Nastava se odvijala u nehumanim
uslovima, pa tako ratne dane ucenici i profesori nase skole provode u
prostorijama drugih skola
Rad skole se normalizuje tek u jesen 1946. godine. Godine 1959/60.
doslo je do reorganizacije skole, kada skola dobija novo ime: Gimnazija
"Mose Pijade", i postaje skola sa dva smera: drustveno-jezickim i prirodno-matematickim... |